3. Važnost istraživanog znanstvenog područja, dosadašnje spoznaje i nastavak prethodnih istraživanja

Kineziologija kao znanost koja proučava, između ostalog, zakonitosti upravljanja procesom vježbanja i posljedicama koje proizlaze iz tih procesa na ljudski organizam (Mraković, 1992.) trebala bi ponuditi odgovore na mnogobrojna pitanja koja mogu pripomoći u razumijevanju zakonitosti koje vladaju u pojedinom sportu. Posebno zanimanje kineziologije pobuđuje povezanost sportske aktivnosti i uspjeha u sportu s nekim karakteristikama čovjeka. To se osobito odnosi na motoričko-funkcionalne sposobnosti i morfološke karakteristike, budući da su one u velikoj mjeri odgovorne za kvalitetno usvajanje i realizaciju raznovrsnih struktura gibanja (Malina i Bouchard, 1991.). Za postizanje vrhunskih rezultata u sportu, potrebno je raspolagati znanstvenim spoznajama o karakteru samoga sporta, kao i o utjecaju određenih čimbenika na uspjeh u tom sportu. Znanstveni pristup podrazumijeva temeljito i sukcesivno praćenje i provjeravanje kompletnog antropološkog statusa sportaša kroz sve etape njegove sportske karijere. Najčešće testirani segmenti antropološkog statusa su motoričko-funkcionalne sposobnosti i morfološke karakteristike sportaša. To je stoga što mjerni instrumenti za procjenu tih karakteristika imaju zadovoljavajuće metrijske karakteristike, pa su i dobiveni rezultati egzaktni i interpretabilni, a od velikog su značaja za uspjeh u gotovo svakom sportu (Krstulović, 2006.). Borilački sportovi su, globalno gledano, jedna od najpopularnijih i najbrže rastućih grupacija sportova na svijetu (Birrer, 1996.), a udarački borilački sportovi unutar te grupacije zauzimaju značajno mjesto. Od ukupno 25 stalnih “core” sportova uključenih u programa ljetnih olimpijskih igara čak su četiri borilačka (http://www.olympic.org), od čega dva pripadaju porodici udaračkih borilačkih sportova (taekwondo i boks). Oko 25 % svih medalja na ljetnim OI podijeli se natjecateljima iz borilačkih sportova. Svjetska Taekwondo federacija je jedna od po broju članica najvećih svjetskih organizacija koja u svome članstvu okuplja čak 205 zemalja članica (www.wtf.org). Pored udaračkih borilačkih sportova uključenih u program OI (taekwondo i boks) “neolimpijski” sportovi Karate i Kickboxing su rasprostranjeni i popularni globalni sportovi (Nikolaïdis i sur. 2011.) i ozbiljni kandidati za ulazak u programa OI koji u okviru svojih krovnih Svjetskih federacija udružuju 188, odnosno 125 država. Što se rezultatske uspješnosti tiče Taekwondo je nauspješniji Hrvatski olimpijski borilački sport koji je osvajanjem olimpijske medalje na OI 2012. godine potvrdio status Hrvatske kao svjetske borilačke velesile. U Hrvatskoj djeluje 125 taekwondo, 177 karate i 150 kickboxing klubova u kojima radi veliki broj trenera kojima su znanstvene spoznaje neophodne za postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Kretne strukture koje uključuju upotrebu nožnih i ručnih tehnika, fintiranja, poskoka u borbenom stavu (gardu), pravocrtnih i lateralnih kretanja po borilištu, kao i kretanja po kružnici (Marković 2003.), kao i dinamika i omjeri odmora i trajanja borbe su karakteristike koje, uz manja odstupanja, povezuju (Kuleš, 1980.; Kuleš, 1990.) i karakteriziraju udaračke borilačke sportove koji su predmet predloženog istraživanja. Da je visoka razina motoričko-funkcionalnih sposobnosti, s naglaskom na brzinu i jakost bitna za uspjeh zaključak je mnogih provedenih istraživanja, u karateu (Ravier i sur., 2003.; Blažević i sur., 2006,; Katić i sur., 2009. i 2010.; Jukić i sur., 2012.), taekwondou (Heller i sur., 1998.; Marković i sur., 2005.; Čular i sur., 2013.) kao i kickboxingu (Zabukovec i Tiidus, 1995.;Francescato i sur., 1995.; Buse i sur. 2009.)
Usprkos velikoj popularnosti sportova obuhvaćenih ovim istraživanjem, a prvenstveno zahvaljući amaterskom pristupu povezanom sa skromnim novčanim izdvajanjima za znanstvena istraživanja, kao i zahtjevnošću provedbe istih, možemo se složiti sa zaključcima Markovića, 2003.; Čulara i sur., 2011.; Yuina, 1999. i Kazemija 2009. da je provedba kvalitetnih istraživanja povezanosti i utjecaja antroploških karakteristika i uspješnosti prije rijetkost nego pravilo u području udaračkih borilačkih sportova tako da u relavantnim znanstvenim bazama podataka nismo uspjeli pronaći radove u kojima su konstruirani i validirani specifični mjerni instrumenti za detekciju razine specifične brzine i jakosti za područje udaračkih borilačkih sportova, već se u tu svrhu primjenjuju različiti nespecifični testovi zadovoljavajućih mjernih karakteristika dobivenih na ispitanicima koji dolaze iz neborilačkih sportova kao što su naprimjer: 10 stride test, 30 metre acceleration test, 60 metre speed test, Shuttle run test, Margaria Kalamen power test, 40 metre sprint test, 30 metre sprint fatigue power maintenance test, Flying 30 metre speed test, Kosmin test, LAS (lactic vs. speed) test, PWC-170 test, Wingate anaerobic 30 cycle test, Sprint speed test, Multiple sprint test…(Draper and Whyte, 1997.; Zacharogiannis i sur., 2004.; Bosco i sur., 1983.; Harman i sur., 1991.; Johnson i Bahamonde, 1996.; Keir i sur., 2003.; Sayers i sur. 1999.; Dawson i sur., 1991.) Ograničenje u primjeni navedenih testova za potrebe detekcije razine brzine i jakosti u području udaračkih borilačkih sportova pronalazimo u različitosti i nespecifičnosti kretnih struktura tipa trčanja ili skokova, koje su znatno različite od kretnih strukura koje karakteriziraju sportovi koji su predmet ovog istraživanja. Drugo, ali ne manje važno ograničenje je ne postojanje rezultata provjere metrijskih karakteristika na uzorku ispitanika udaračkih borilačkih sportova stratificiranom po sportu, spolu i uzrastu. Predloženi projekt predstavlja logičan slijed i nadovezuje se na rezultate istraživanja prethodnih projekata: Antropološki sklopovi sportaša (MZOŠ RH br:0177190. 2002.-2005.) voditelja prof.dr.sc. Ratka Katića, Terenski i specifično-situacijski mjerni instrumenti u kineziologiji (MZOŠ RH br: 315-1773397-3407, 2008-2013.), voditelja pro.dr.sc. Damira Sekulića, Measuring motor skills in kinesiology (MZOS RH br. 315-1773397-333, 2010.– 2013.), voditeljice prof. dr.sc. Đurđice Miletić. Prikupljene spoznaje i iskustva navednih projekata kao i rezultati publiciranih radova proizašli iz istih korišteni su u planiranju i pripremi ovog prijedloga.